* * * L U S T R A C I J A - kome smeta ? * * *

2014-12-07

KRUG ZA TRG

 

Građanska inicijativa za Hrvatsku bez totalitarističke simbolike u javnim prostorima

  Pozivamo vas da i ove godine, u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava, skupa položimo

 

BIJELE RUŽE ZA STUDENTE

UBIJENE I PROGANJANE U JUGOSLAVENSKOM  KOMUNISTIČKOM REŽIMU

 

u srijedu 10 prosinca 2014. u 12 sati

uz ogradu zgrade Sveučilišta, na Kazališnom / Sveučilišnom trgu u Zagrebu

 

Tražimo da se promijeni ime Trga maršala Tita.

 

Tito je odgovoran je za ubojstva tisuću studenata  na Bleiburgu i na križnim putovima.  Ubili su Josipa Lovrića, studenta poljoprivrede, Stipu Milasa, studenta prava, Vladimira Hećimovića, studenta medicine, i brojne, brojne druge.

 

Druge tisuće studentica i studenata Titov je režim, od 1945. do 1990., izložio  zatvorskim kaznama i brutalnim mučenjima, zato što su pružali otpor. Godine 1957. suđeno je  studentskoj skupini Hrvatski nacionalni pokret otpora u zemlji (Jakša Kušan, Stanislav Janović, Ivan Kujundžić, Zorka Zane, Srna Matijević, i dr.), 1958. skupini Hrvatska revolucionarna mladež (Andrija Vučemil, Jure Knezović, Darinka Ćutuk, Dinko Jonjić, i dr.), 1959. mladim varaždinskim rodoljubima (Zlatko Mubrin, Alfred Obranić, i dr.),  1982. skupini iz studentskog doma na Lašćini (Marko Grubišić,  Milan Sušac, i dr.). Zbog prosvjeda u menzi, zbog pjesme, razgovora, pljeskanja operi Nikola Šubić Zrinski ili odlaska na grob dr. Anti Starčeviću u logorima na Svetom Grguru, na Golom Otok, Lepogolavi, Staroj Gradiški ili Zenici patili su Marijan Pavan, Jakov Šimić, Anto Ivezić, Mate Ćavar, Ive Livljanić, Šime Mihatov, i brojni, brojni drugi.  

 

Koordinacijski odbor: Goran Blažeković, mr. sc. Zdravka Bušić, Anđa Lovrić, Ante Beljo, Anđelko Marenić, Petar Vratović, Đuro Knezičić, Cika Mikolčić, Jasna Pavelić-Jureško, Đurđa Puškaš, Maja Runje, Ivančica Sekula, Radovan Slade Šilović, Eduard Spahić, Maja Šovagović, Smiljana Šunde, mr. sc. Zorka Zane i dr. sc. Željka Znidarčić.

 

Tel.: 01/ 4668-137 i 091/  9578-969


Stafetu iz Zagreba salju oni koji su je nekada
poslije Titove smrti preuzimali u Beogradu

2013-05-06

 

Govor Ante Beljo – na „Krugu za Trg“ – (7. prosvjed)

Subota, 4. svibnja 2013. – 1100-1210 sati

Kazališni trg

Govor Ante Belje na 7. Prosvjedu „Kruga za Trg“

Subota, 4. svibnja 2013. od 1100-1210 sati

 

Evo prošlo je već šest punih godina kako prosvjedujemo svakoga svibnja na ovom najljepšem trgu u Zagrebu i u Hrvatskoj iz jednog jednostavnog razloga – jer njegovo ime ne krasi njegovu ljepotu.

Ulicama i trgovima svih velikih gradova u svijetu prolazile su i prolaze svakodnevno velike skupine najrazličitijih ljudi; različitih zanimanja i karaktera, onih dobrih koji siju dobro i onih zlih koji siju otrov, mržnju i zlo. U povijesti su i jedni i drugi dobili primjereno mjesto – ali imena ulica i trgova dobili su samo oni koji su svojim radom i životom sijali dobro i postali svijetli primjeri i uzori za generacije koje dolaze.

Tito zasigurno to nije bio niti može biti. Bio je Hrvat samo onda kad je trebalo ubijati i uništavati Hrvate. Bio je jugoslavenski komunist onda kad je trebalo uspostaviti komunističku Jugoslaviju, veliko zlo za sve narode koji su bili u njenom sastavu. Bio je antifašist, ali ujedno i komunistički diktator – što je samo naličje te iste fašističke ideologije, samo drugog predznaka – koja je istim, a ponekad i još okrutnijim metodama uništavala svoje političke i ideološke protivnike.

Demokratski antifašizam je nešto sasvim drugo od komunističkog antifašizma kojim su se dičili i Staljin i Tito. Oni su na taj fašizam uspješno nakalemili komunističke diktature.

Zbog toga istinski europski antifašist DeGaule, vođa francuskog otpora, nikada nije primio Tita.

Nema zla koje je procesuirao su u Nurnbergu za zločine u Drugom svjetskom ratu ili onih zala koji se navode u Deklaraciju UN-a o ljudskim pravima, ili zločina o kojima se danas raspravlja na sudu u Haagu, a da ih Tito nije počinio; genocidno, zločinački okrutno i zapovjedno. Njegovi komunistički zločini nisu demokratski antifašizam. Činjenica je da su jugoslavenski komunisti ubijali i zatvarali hrvatske antifašiste.

Sotonski su uništavali ne samo svoje političke i ideološke protivnike nego i sve one za koje su posumnjali da bi mogli to postati.

Uništavali su ih duhovno i fizički; koje ne bi duševno slomili uslijedila bi im fizička likvidacija. Metode mučenja su bile izrežirane i provođene po najmonstruoznijim metodama koje poznaje povijest ljudskog sadizma i zloće, a specijalnost im je bila u tome da su ih zatvorenici sami provodili jedni nad drugima uz naputke i kontrole isljednike i ubačenih doušnika u stilu zatvorskog samoupravljanja. Pri tome su nastali i posebni nazivi koji su imali svoje specifične crne sadržaje kao špalir, bojkot, revidiranje stava, (… zatvorenik Pavo Strunja s Golog otoka savjetuje novodošlom zatvoreniku Grabovcu iz zatvora Stare Gradiške „… revidiraj svoj stav i vrati se doma živ, to je sve što mogu savjetovati…“)

Ne bi više o Titovim zločinima jer su oni danas svakome u Hrvatskoj poprilično znani. O njima je od devedesetih godina pa do danas napisano tisuće knjiga i podignute stotina spomenika njegovim (i njegovih suradnika) žrtvama.

Pitanje je danas od kuda tolika upornost pojedinih grupacija u Hrvatskoj protiv promjena imena trgu i koja je to politička platforma koju oni kroz Titovo ime zastupaju i nameću hrvatskom društvu!?!

Stvaranjem samostalne Hrvatske države na platformi općehrvatske pomirbe podrazumijevala se je demokratska i pluralistička Hrvatska u kojoj poštivanje ljudskih prava svakoga pojedinca i civilizacijskih normi 21. stoljeća treba biti kao najveće dobro sviju, a ne parcijalno, stvarno ili imaginarno dobro pojedinih grupacija u društvu. Do tog stupnja očito nismo stigli jer da jesmo ovaj trg bi nosio drugo ime.

Tko i kako to može promijeniti!?! Mi koji uporno prosvjedujemo ovdje i koji se nećemo umoriti sve dotle dok ime trga ne bude promijenjeno i oni koji će početi koristiti svoje demokratsko pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini i sudbini budućih pokoljenja, a oni uporno ne izlaze na izbore i to svoje neotuđivo pravo odlučivanja o svojoj sudbini prepuštaju drugima. Svaki pojedinačni neizlazak na izbore je poklanjanje 2 glasa svojim političkim protivnicima.

Drugi naš veliki adut se asocijacije kojima Hrvatska pripada i koje imaju određene vrijednosti koje trebaju biti poštivane i čuvane od svi i kod svih njihovih država članica: UN, NATO, Europska unija…

Tražit će i oni, a i mi kod njih, da se te norme, deklaracije i rezolucije počnu poštivati i provoditi u praksi, a ne samo deklarativno prihvaćati i potpisivati.

Na kraju ipak hrvatski gradovi su oni koji trebaju rediti svoju državu po svojoj mjeri. Ovo je naša Hrvatska država – trebamo zasukati rukave, kao što rade ljudi u drugim naprednim zemljama i urediti ju po svojoj mjeri i za svoje dobro.

Jadan je onaj čiju kuću uređuju susjedi.

Neka Tito ode konačno s trga u povijest i neka o njemu raspravljaju povjesničari, a neka se trgu dade ime koje će nas objedinjavati, a ne dijeliti i razdvajati!

  


Govor dr. Branimira Lukšića, bivšeg župana Splitsko-dalmatinske županije

na prosvjedu „Krug za trg“, 04. svibnja 2013.

KRUG ZA TRG

Drage Hrvatice i Hrvati, poštovana gospodo!

Da je živ čovjek čije ime ovaj trg nosi, ako bismo uopće uspjeli doći na ovaj prosvjedni skup, mogli bismo doći samo jedanput; nakon toga bi nas ili udomio Goli otok, ili pokrila crna zemlja. Zar smo zaboravili da je čovjek čije ime ovaj trg nosi utamničio više od 100.000 političkih zatvorenika, većinom Hrvata, čija je prosječna zatvorska kazna iznosila 4.2 godine po zatvoreniku? Zar smo zaboravili da su oni, koji su se usprotivili diktatoru čije ime ovaj trg nosi i njegovoj totalitarnoj ideologiji, odrobijali ukupno oko pola milijuna godina robije? Jesmo li zaboravili da je cijela Hrvatska umrežena masovnim grobišnim jamama u koje su po Titovoj naredbi komunisti bacali žive i mrtve žrtve bez suda i suđenja? Točan broj žrtava tih komunističkih zločina ostati će nepoznat, jer su egzekutori postupali s ljudskim bićima i njihovim posmrtnim ostatcima kao s biološkim otpadom. Trebamo li se podsjetiti da je Titova vojska ušla u nebranjeni grad Zagreb i tu počinila monstruozne zločine, među kojima spomenimo samo onaj počinjen nad 16 do 18 godišnjim djevojkama iz ženskog đačkog doma na Preradovićevom trgu, koje su ubili? Zar da ovaj trg na kojemu se nalazimo nosi ime čovjeka, koji je odgovoran za genocid započet na Bleiburgu, i nastavljen u kolonama smrti koje su nakon toga uslijedile, u kojima su razoružani vojni zarobljenici, žene, djeca i starci najokrutnije mučeni i ubijani samo zato jer su pripadali hrvatskome narodu? Ono što stoji u Rezoluciji Skupštine Vijeća Europe od siječnja 2006. o zločinima komunizma može se primijeniti na Tita i njegov režim, da „komunističke totalitarne režime bez izuzetka karakteriziraju teška kršenja ljudskih prava, koja uključuju pojedinačna i kolektivna ubojstva i egzekucije, smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje , ropski rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progon zbog nacionalne ili vjerske pripadnosti, kršenje slobode savjesti, mišljenja i izražavanja , slobode tiska, te nedostatak političkog pluralizma“. I dok je poricanje holokausta u kojemu je od nacista stradao židovski narod kazneno djelo u demokratskim državama , u Hrvatskoj se sprječava saznanje o genocidu nad Hrvatima koji su počinili komunisti po zapovjedi čovjeka čije ime ovaj trg nosi, tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata. Štoviše, sprječava se identificiranje i dostojno pokapanje žrtava komunizma, te najkrvavije utopije dvadesetog stoljeća. Stoga spomenuta Rezolucija Skupštine Vijeća Europe traži, da nakon pada komunističkih režima uslijedi istraga njihovih zločina, i da se osude počinitelji, kao što je to bio slučaj sa zločinima nacional-socijalizma. U Hrvatskoj to nije učinjeno, niti je posthumno osuđen čovjek kojega je znanstvenik Klaus Jacobi svrstao na 10. mjesto na listi svjetskih megaubojica 20. stoljeća zbog milijun i 100 tisuća žrtava koje je dao pogubiti nakon završetka Drugoga svjetskog rata („Večernji list“ od 13.9. 2004.) To graniči sa nacionalnim mazohizmom da se trgu daje ime čovjeka koji je odgovoran za najveći pokolj civila i ratnih zarobljenika u Europi nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Titova Jugoslavija je izašla iz Drugoga svjetskog rata kao „klaonica“ naroda, a nakon rata se razvijala na podlozi policijskog terora, straha, ideološke indoktrinacije i političke manipulacije. Uzmimo samo 2 podatka. U samo 4 godine, od 1981. do 1985., osuđene su 522 osobe po zloglasnom članku 133. KZ Jugoslavije zbog „verbalnog delikta“. I ovaj podatak: Udba je još 1966. godine imala 1,300.000 dosjea o odraslim Hrvatima, otprilike o 67% odraslog stanovništva. Sve se to događalo pod glavnim nalogodavateljem čije ime ovaj trg nosi.

Postulatori Titove beatifikacije rado ističu njegov antifašizam. Istina je, Tito je bio antifašist, ali to su bili i Staljin, Ceaucescu, Mao Ze Dong, Pol Pot i drugi krvnici čovječanstva. Od tri krvave totalitarne ideologije koje su harale svijetom u 20. stoljeću, fašizam, nacional-socijalizam i komunizam, komunizam je poubijao u svijetu nekoliko puta više ljudi nego fašizam i nacizam zajedno. Stoga nitko nema moralno pravo biti antifašist, tko nije istodobno i antikomunist. No jedan od razloga neskidanja imena Tita na ovome trgu je zacijelo i fenomen novog jugoslavenstva čiji je centar u Zagrebu u brojnim političkim, društvenim, kulturnim, medijskim i drugim institucijama. Duh toga novog jugoslavenstva se očituje u nastojanju, da se velikosrpska agresija na Hrvatsku prikaže kao građanski rat, u pokušaju povezivanja na regionalnoj osnovi bivših republika Jugoslavije, u popustljivoj, čak podložničkoj politici prema Srbiji od strane vrhova vlasti u Hrvatskoj. Taj se duh filokomunističkog novog jugoslavenstva manifestira u Zagrebu i u činjenici, da grad još uvijek ima Trg žrtava fašizma, ali ne i komunizma, i da ovaj trg, jedan od najljepših u Zagrebu, nosi ime komunističkog zločinca. Novo jugoslavenstvo ne želi kritizirati čovjeka, koji je do smrti bio protivnik samostalne hrvatske države.

One koji smatraju Tita simbolom demokratskog socijalizma treba pitati, kakav je to demokratski socijalizam u kojemu su rezultati izbora bili poznati nekoliko mjeseci prije održanih izbora, a partijski bi kandidat dobio negdje između 105 i 110 posto glasova birača? Kakav je to demokratski socijalizam u kojemu si se usrećio, ako si kazao što ne misliš, a upropastio, ako si kazao što misliš? U kojemu je komunistička partija znala volju naroda prije nego li je narod o tomu pitala? Kakav je to demokratski socijalizam u kojemu je bilo više špijuna i doušnika nego bolničarki, u kojem se u političkim sudskim procesima obrana uvijek slagala sa tužiteljstvom?

Drage Hrvatice i Hrvati! Ovaj je skup manifestacija građanske hrabrosti demokratske Hrvatske, izraz želje hrvatskoga naroda za istinom i pravdom. Pozivamo hrvatsku Vladu, hrvatski Sabor, Predsjednika Republike Hrvatske, gradonačelnika grada Zagreba i gradske vijećnike da pogledaju istini u oči i da uklone s ovoga trga ime ratnog zločinca. Ovaj trg, simbol hrvatske kulture i visokog obrazovanja, u čijoj je blizini početkom 70-tih godina prošloga stoljeća čovjek čije ime ovaj trg nosi brutalno ugušio studentske krikove za slobodom, ne smije nositi naziv toga istog komunističkog diktatora, koji je uspio umrijeti, a da nije položio na zemlji račun za svoja zlodjela. Jer, kako je rekao Starčević, pošten narod ne smije poštovati svoga tlačitelja. Stoga, drage Hrvatice i Hrvati, ako želimo odstraniti ljagu sa sebe i ne vrijeđati žrtve čiju je smrt on skrivio, skinimo s ovoga prekrasnog trga, srca grada Zagreba, barem sada kad ulazimo u uniju demokratskih naroda Europe, ime čovjeka koji je na 10. mjestu najvećih svjetskih megaubojica 20. stoljeća. Njegova je komunistička Jugoslavija otišla na smetlište povijesti. Vrijeme je da joj se tamo i on pridruži.

Prof. Branimir Lukšić

 

K R U G Z A T R G

K R U G   Z A   T R G                                                   10. 12. 2012.

 

Građanska inicijativa za Hrvatsku bez totalitarističke simbolike                               

 

Gospodin

Prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš

Rektor Sveučilišta u Zagrebu

Trg maršala Tita 14

10 000 Zagreb

 

                       Predmet: Adresa Sveučilišta u Zagrebu, ubijeni studenti

 

Poštovani gospodine prof. dr. sc. Bjelišu,

 

Članovi Kruga za trg danas su simbolički položili  stotinu bijelih ruža  uz ogradu Sveučilišta, sjećajući se studenata koje su Titovi partizani ubili na Križnom putu ili onih koje su komunističke vlasti umorile u kaznionicama tijekom trajanja Jugoslavije. Uz svaku ružu pričvršćeni su podaci o studentu. Vladimir Hećimović (25) iz Zagreba bio je apsolvent medicine, a ubili su ga u Mariboru dok je bio uz ranjenike, Josip Lovrić (21) iz Vukovara bio je student agronomije, a ubili su ga, skupa s bratom blizancem, na nepoznatom mjestu,  Franjo Magdić (22) iz Ogulina bio je student šumarstva, za grob mu se ne zna.  

 

S tužnom lakoćom bilo je moguće  rekonstruirati sudbine nekoliko stotina studenata i studentica, a riječ je o vremenu kada je na Sveučilištu u Zagrebu, tada jedinom sveučilištu na hrvatskim prostorima, studiralo tek nekoliko tisuća studenata. Poznato je da su akademske godine 1939./1940. bila upisana 6 322 studenta, a, primjerice, 1943./1944. bila su 4 493 studenta. Vjerujemo da su jugoslavenske komunističke vlasti ubile tisuću hrvatskih studenata! A koliko ih je tijekom kasnijih godina zatvarano te na grozne načine mučeno!

 

Molimo Vas, pa i premda su naša ranija pisma u istom predmetu ostajala bez odgovora, da  Sveučilište sa svoje strane pokrene postupak za promjena imena Trga maršala Tita, na kojem je sjedište Sveučilišta. Šutnja je gorki teret na uspomeni ubijenih mladih ljudi - studenata i drugih. Prihvaćanje adrese s imenom diktatora prešutno je legitimiranje nasilja (i ubijanja studenata!) te današnjim studentima poručuje da je diktatura prihvatljivi oblik državnog života. Korak bi bio u skladu sa željom mnogih sveučilišnih profesora. Njih gotovo dvije stotine je u listopadu prošle godine supotpisalo jedan u nizu zahtjeva Kruga za trg. Potpis su dali i svi profesori  koji su bili rektori Sveučilišta od osamostaljenja Hrvatske.

 

Puno i s poštovanjem Vas pozdravljam,

                             Maja Runje, koordinatorica Građanske inicijative Krug za trg

 

Na znanje:

Senatu Sveučilišta u Zagrebu

Dekanima fakulteta

Studentskom zboru Sveučilišta u Zagrebu,

Zavičajnim klubovima studenata

Medijima

 

Koordinacijski odbor Kruga za trg: Ante Beljo, Zdravka Bušić, Anđa Lovrić, Cika Mikolčić, Đurđa Puškaš, Maja Runje, Radovan Slade-Šilović, Eduard Spahić, Maja Šovagović, Smiljana Šunde, Zorka Zane, Željka Znidarčić; Obavijesti: tel. 4668137, 091/9578969, 098/1726143; 41 000 Zagreb, Jurjevska 47a (Runje), e-pošta: majarunje@yahoo.com



2011-10-06

 

2011/10/5 Dubravko Jošić <dubravko.josic@pbz.hr>

Poštovanje!

Da nije tragično – bilo bi komično!!  DVADESET godina – ponavljam DVADESET (20) godina – vlast u -kako ga volimo zvati – "glavnom gradu svih Hrvata" nema političke volje ni spremnosti da prizna stvarne činjenice i promijeni ime jednog trga!! Jednog trga!  Uistinu – trebali nešto više reći?  U Zagrebu gdje doslovno i jedan klošar po imenu "Miškec" ima svoj prolaz!!

 

Nismo djeca da sad uvjeravamo jedni druge tko je bio Josip Broz – tone dokumenata postoje o tome ali očito ČAK NI TO nije dovoljno komunističko-partizanskoj vlasti u "glavnom gradu svih Hrvata" da shvati kako je nepovratno prošlo vrijeme šumskih zakona i šumskih ljudi.

 

Na žalost svih nas koji nismo u "glavnom gradu svih Hrvata" i velika većina Zagrepčana također misli da je Josip Broz zadužio hrvatski narod toliko puno da mu treba stoljetna zahvala za sve dobrobiti a da prvi predsjednik samostalne, nezavisne hrvatske države dr. Franjo Tuđman se može zadovoljiti i sa psećim šetalištem. Jer da nije tako – ne bi 20 godina birali partizanske potomke za svoje vođe.

 

Osobno mislim da će se ime promijeniti i da će se to slaviti kao "veliko postignuće hrvatske demokracije" ali ostat će godinama iza toga gorak okus hrvatske zlovolje i nespremnosti da se pogleda činjenicama u oči.

Jadno je i tužno da nama primjerice Makedonci, Albanci, Poljaci, Slovenci. .. ne podcjenjujući niti jednog trenutka nikoga!! – moraju davati primjer kako se voli svoja zemlja i kako se štuju civilizacijski dosezi. Hrvati su DEFINITIVNO pali na tom civilizacijskom ispitu. Ne može me nitko uvjeriti u suprotno.

 

Ne želim uopće potezati druge teme poput obnavljanja četničkih spomenika jer je to NEZAMISLIVO da se događa u samostalnoj hrvatskoj državi – ali se događa – danas 2011.g. u 21.stoljeću! Ne želim uopće govoriti o tome da smo idejno još u 1950.g. što se tiče valorizacije perioda Nezavisne Države Hrvatske, ustaškog pokreta itd. za što je nedvojbeno kriva 20-godišnja vlast HDZ i SDP u njegovom sramotnom 4.-godišnjem periodu.

 

Hrvatska skriva kriminalce, zločince, teroriste UDBE poput Perkovića, Mustača i njihove grupe, ne procesuira i ignorantski šuti kad se spominju partizanski krvavi zločini i žrtve koje vape u nebo za pravdom.

 

Pitam se jesmo li uopće 1990.  trebali ratovati i protiv koga - kad potpredsjednik današnje Vlade kaže da optužnice protiv hrvatskih branitelja a temeljene na zakonima bivše propale SFRJ, agresorske tzv. JNA i agresorske države Srbije – su punovrijedne i da se moraju  poštivati!?  I kad tadašnji ministar unutarnjih poslova danas tvrdi da su "paravojne hrvatske snage napale JNA u Borovu selu i kasnije u Vukovaru"..!?

Ja sebe smatram još uvijek normalnim ali poslije svega ovoga što znam - možda ipak potražim mišljenje psihijatra – jer ili sam ja bolestan ili kao u onom vicu o Muji koji vozi u suprotnom smjeru pa komentira na radijsko upozorenje   – "ma đe bolan jedan ... ma iljade..." su bolesniji od mene?

 

U svakoj drugoj normalnoj državi – što bi mi znali podcjenjivački reći – "Zanzibaru" bi ovakve rasprave bile nemoguće jer svaka vlast voli svoju zemlju i štiti svoje interese. Samo ovdje imamo vlast koja ignorantski, bahato i podcjenjivački nastupa prema svom narodu, njegovim nacionalnim interesima i njegovim junacima.

Ovdje je žrtva postala agresor a agresor osloboditelj. Nešto čudno i poznato zvuči?

 

Pozdrav, Dubravko


















Krug za trg, 7. svibanj 2011.g.

TRG Zločinca Tita

2010-09-21

 

OBAVIJEST GRAĐANSKE INICIJATIVE "KRUG ZA TRG"

 

Clanovi  "Kruga za trg" stajat ce s transparentom

"Trg marsala Tita je civilizacijska sramota"

 

svakoga petka,

od 17.00 do 18.00 sati,

od sada do Dosasca, na Kazalisnom trgu, uz spomenik Svetome Jurju, preko puta tramvajske postaje.

 

Prvo sljedece prosvjedno stajanje odrzat ce u petak, 24. rujna 2010. od 17.00 do 18.00 sati.

 

Pozivamo prijatelje da nam se jave kako bismo napravili sto bolji raspored sudionika. Potrebno je i dozvoljeno da u svakoj skupini bude nekoliko prosvjednika.


 

                                          Maja Runje majarunje@yahoo.com i Cika Mikolcic

                                          Tel.:4668137, 09/ 9578969, 091/ 7835938

 



ISTINOLJUBLJE NA KAZALIŠNOM TRGU
Obavijest Koordinacijskog odbora
Deklaracije Hrvatskog sabora o osudi
komunističkog rezima

okupljanje 9. veljače 2008.g
Lustracija javnog prostora od Tita
TRI RAZLOGA ZA PROMEJNU MENA
Lustracija javnog prostora od Tita
"KAZALISNI TRG"
Lustracija javnog prostora od Tita
po večernjaku: "NA RUBU INCIDENTA"
pogledi: HRVATSKO PRAVO
"TITO ZLOČINAC"
okupljanje 9. veljače 2008.g

      08.02.2008 | 08:57 | IKA V - 100296/2
      Komisija Iustitia et pax zahtijeva istragu i progon počinitelja komunističkih zločina

      Budući da ratni zločini nikada ne zastarijevaju, nedopustivo je da vlasti ništa ne čine u odnosu na komunističke zločine. Time se, dok se istovremeno progone optuženici za ratne zločine iz nedavnog Domovinskog rata, budi sumnja da prikrivaju zločince, ističu u Komisiji

      Zagreb, (IKA) - Pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića, Komisija HBK Iustitia et pax održala je u petak, 8. veljače u Zagrebu, u prostorijama Tajništva Hrvatske biskupske konferencije, svoju redovitu sjednicu. Komisija je o osudi zločina počinjenih na samom kraju i neposredno nakon Drugog svjetskog rata ostvarila dobru suradnju s istoimenim komisijama Slovenske i Bosanskohercegovačke biskupske konferencije. Tragični događaji masovnih pokolja zbili su se prvenstveno na području Republike Slovenije, na kojem su proteklih godina, a osobito 2007. godine, pronađena mnoga grobišta. Do sada je pronađeno više od pet stotina grobišta u kojima su partizanske postrojbe pogubile više desetaka tisuća zarobljenika te civila, od kojih su u najvećem broju upravo Hrvati iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Okolnosti tih pogubljenja ukazuju da se nedvosmisleno radi o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti. Začuđuje međutim posvemašnja institucionalna šutnja, posebice pasivnost pravosudnih tijela koja nisu ništa učinila s obzirom na istragu i progon počinitelja tih zločina. Stoga Komisija HBK Iustitia et pax ponovno podiže svoj glas i traži da se posluša poziv koji je prošle godine u Bleiburgu, točnije 13. svibnja 2007., uputio kardinal Josip Bozanić mjerodavnim vlastima za poduzimanje istrage i progon izvršitelja tog, do sada u povijesti, najmasovnijeg zločina nad hrvatskim narodom. Budući da ratni zločini nikada ne zastarijevaju, nedopustivo je da vlasti ništa ne čine u odnosu na te komunističke zločine. Time se, dok se istovremeno progone optuženici za ratne zločine iz nedavnog Domovinskog rata, budi sumnja da „prikrivaju zločince" (Izjava Slovenske komisije Pravda i mir od 1. listopada 2001. godine).
      U razmatranju aktualnih pitanja u našem društvu Komisija izražava svoju potporu inicijativi „Krug za trg", tj. da se jednom od najljepših trgova u Zagrebu vrati ime Kazališni trg i tako barem simbolički ukloni ime Josipa Broza Tita koji je odgovoran za smrt nevinih žrtava i uspostavu totalitarnog sustava. Komisija je nastavila rad na dokumentu o zaštiti voda i Jadrana, koji je započela prošle godine i u tom je kontekstu izrazila svoju zabrinutost zbog sve veće rasprodaje hrvatskog zemljišta, posebno u Lici koja obiluje vodnim izvorima i čistim rijekama, a koje treba očuvati za buduće naraštaje. Komisija je također stanovišta da nisu bila nužna velika poskupljenja koja direktno ugrožavaju standard hrvatskih građana te poziva sve mjerodavne da pronađu načina kako bi se to zaustavilo. U međunarodnim odnosima Komisija podupire Vladu Republike Hrvatske da zaštiti hrvatske interese, ali i da nastavi putem europskih integracija. Posebno je osjetljivo pitanje funkcioniranja pravosuđa i borba protiv korupcije, koje mora bez sumnje biti ne samo prioritet hrvatske Vlade nego i svih građana i cjelokupnog društva Republike Hrvatske.

       



























    JAZOVKA


    intervju sa g.Majom Runje

    "Krug za trg"